Filmovi pod vedrim istarskim nebom

U vrijeme nastanka ovog teksta okolnosti s pandemijom koronavirusa se (opet) pogoršavaju, te se valja nadati da to neće utjecati na predstojeća izdanja dvaju najvažnijih ljetnih filmskih festivala, onih u Puli i Motovunu. Nakon što su 2020. oba festivala održana u izvanrednim prilikama, Pula u izmijenjenom terminu potkraj kolovoza i početkom rujna, a Motovun u „disperziranom“ i putujućem izdanju po brojnim gradovima i mjestima diljem Hrvatske, prošle godine vraćena su u uobičajene termine i na standardne lokacije. To su pratili i ambiciozniji programi obiju manifestacija, ali i određene promjene koje je doživio pulski festival, od noviteta da glavnim žirijem predsjeda ugledno europsko redateljsko ime, preko ukidanja drugih večernjih projekcija u Areni i njihova prebacivanja u Istarsko narodno kazalište u 19 sati (što se pokazalo nezahvalnim rješenjem, pa će ove godine dio hrvatskoga programa biti prebačen u kino Valli), do ozbiljnijeg i ambicioznijeg pristupa afirmaciji domaće filmske industrije u međunarodnom kontekstu u programu Industry. U proljeće prošle godine izabrani umjetnički ravnatelj Pule Pavo Marinković u maloj je mjeri reducirao broj Zlatnih arena, što je naišlo na negativne reakcije pripadnika određenih filmskih branši, iz razumljivih razloga, jer je tako izostala prilika za vrednovanje i nagrađivanje rada predanih profesionalaca, a smanjila se i njihova „vidljivost” na najglamuroznijoj filmskoj i festivalskoj pozornici.

Snimila Nina Đurđević

Programski noviteti Pule

Sve navedene promjene na snazi su i ove godine, a valja im dodati i još poneku, poput uvođenja novih festivalskih lokacija na Brijunima te u Rovinju i Poreču, gdje će publika na otvorenom moći pogledati dio hrvatskog programa, kao i novi festivalski program Kazalište na filmu, s ekranizacijama kazališnih predstava Djeca sa CNN-a u režiji Aide Bukvić, Švedsko srce moje majke redatelja Adisa Bakrača i Yunaci rocka Davida Petrovića, te reanimaciju starih programa Dizalica, namijenjena mladima, ponovo na plaži Ambrela, i Pulica za najmlađe gledatelje. Ocjenjivačkim sudom predsjedat će cijenjeni i nagrađivani austrijski redatelj Stefan Ruzowitzky, autor dojmljivog oskarovca Krivotvoritelji, a u programima Best of Europe i Meet the Jury posjetitelji će moći pogledati njegove hvaljene i nagrađivane filmove Grad prokletih i Nasljednici. U programu Meet the Jury predstavit će se i ostali članovi ocjenjivačkog suda, redatelj Zrinko Ogresta mozaičkom socijalno-egzistencijalnom dramom Tu te glumice Marija Škaričić i Danica Ćurčić dramama Gospođica i Darling. U Hrvatskom programu ove će godine za nagrade konkurirati deset filmova, što se čini priličnim uspjehom, osobito u kontekstu pandemije, a među njima čak sedam debitantskih ostvarenja.

Film kojim će 16. srpnja biti otvorena 69. Pula jest ratna drama Šesti autobus redatelja Eduarda Galića, veterana domaće kinematografije koji je sa sinom Dominikom kao scenaristom na prilagodbi istinite tragične priče iz vremena pada Vukovara počeo raditi još 2017. Autobus iz naslova filma jedan je od onih kojima su zarobljeni branitelji i ranjenici nakon okupacije grada odvezeni iz vukovarske bolnice i kojima se izgubio svaki trag. Ni tri desetljeća poslije ne zna se sudbina ljudi koji se vode kao nestali, a priču o tome autori su prema riječima Dominika Galića pokušali oblikovati u snažnu metaforu. Protagonistica je ostvarenja u kojem je pokojni Žarko Potočnjak ostvario posljednju filmsku ulogu mlada Olivia (slovenska glumica Zala Đurić Ribić), Amerikanka koja stiže u Vukovar želeći doznati sudbinu svog oca, jednog od ranjenika iz bolnice koji se ukrcao u autobus. U potresnoj i vrlo intrigantnoj storiji o traganju za istinom i suočavanju s traumama glume i Matija Prskalo, Toni Gojanović, Marko Petrić, Živko Anočić, Ozren Grabarić, a čitav projekt trebao bi zaživjeti i kao TV-serija od osam nastavaka.

Tri filma iz Hrvatskog programa već su prikazivana u domaćim kinima, a riječ je o drami Zbornica Sonje Tarokić, crnohumornom akcijskom trileru Divljaci Darija Lonjaka i psihološkoj obiteljskoj drami Baci se na pod Nine Violić, djelima o kojima se u Vijencu pisalo u vrijeme premijera. Ovaj put recimo samo da je riječ o žanrovski i izvedbeno raznorodnim ostvarenjima koja se razlikuju i kvalitativnim dometima, no koja svakako zavređuju pozornost gledatelja, a u nekim slučajevima i višekratna gledanja. Među ostalim hrvatskim premijerama na neviđeno pozornost privlače drama Glava velike ribe, dugometražni prvijenac scenarista i redatelja Arsena Oremovića nastao prema istoimenom romanu „doktora za scenarije” Ognjena Sviličića, potom pomaknuta starinska humorna mjuzikl-drama Nosila je rubac črleni povratnika u hrvatski film Gorana Dukića (Mirta uči statistiku, Pizzerija Kamikaze), snimljena prema hvaljenom scenariju Sandre Antolić, te povijesni film Illyricvm Simona Bogojevića Naratha, nagrađivanoga majstora animiranog filma koji debitira u igranom dugom metru. Dosta obećavaju i humorna drama Punim plućima Radislava Jovanova Gonza, redateljskog imena koje je sinonim za domaći glazbeni spot, žanrovski križanac Stric Davida Kapca i Andrije Mardešića te romantična sportska drama 4:2 Anđela Jurkasa, koja se zbiva dijelom istodobno kad i Lonjakovi Divljaci, 15. srpnja 2018, tijekom odigravanja završnice Svjetskog nogometnog prvenstva u Moskvi.

Aduti motovunskog
„brda filmova“

Ovogodišnji jubilarni 25. Motovun Film Festival održat će se od 26. do 30. srpnja, a prema najavama organizatora odabrani naslovi opet će se baviti važnim temama, ali i posjetiteljima ponuditi otklon od nevesele svakodnevice. Manifestaciju će otvoriti drama Kreni na put iranskog redatelja Panaha Panahija, sina glasovitog Jafara Panahija i autora čije je debitantsko ostvarenje prikazano u konkurenciji Cannesa te nagrađeno na nizu festivala diljem svijeta. I u Motovunu će biti prikazani filmovi Nosila je rubac črleni Gorana Dukića i Glava velike ribe Arsena Oremovića, a od ostale ponude na „brdu filmova“ valja izdvojiti nagrađivanu krimi-dramu Nosorog ukrajinskog filmaša Oleha Sencova, politiziranu triler-dramu Dječak s neba švedskog redatelja egipatskog podrijetla Tarika Saleha (Napad na Nile Hilton) te komedije Divlji momci Danca Thomasa Daneskova, u francusko-belgijskoj produkciji realiziranu Nevjerojatno ali istinito Quentina Dupieuxa i Cure, cure, cure Finkinje Alli Haapasalo. Ovogodišnji dobitnik prestižne festivalske nagrade Maverick, koja se dodjeljuje za kinematografsku hrabrost i širenje granica filmskog izričaja, ugledni je srbijanski redatelj Goran Marković. On je ne samo autor izvrsnih filmova kakvi su Zlatnim arenama ovjenčani Već viđeno i Sabirni centar, nego i posljednjih godina svojevrsna persona non grata u srbijanskom društvenom životu. To je dodatni jamac zanimljivosti i intrigantnosti njegova gostovanja u Motovunu.